Moje posebno

Pomislim da se stvari u životu tek  tako dese baš tebi i meni, čak i onda kada ne radiš ništa, stojiš i čekaš a ne ideš nikud, nepomičan… Tako se desilo i meni, baš tada  kada nisam  očekivao ništa a dobio sam veliki osmijeh u koji stanem, u kojem stojim ruke širim poput planinskog orla…

Nastavi čitanje →

Prazna riječ – Samoća

Nekako dugo, samoća ostane sa nama. Zaokupi nas svojim nemarom, pritegne snažnim rukama stijene otme od onog osjećaja požude, toplih radosti, uzbudljivog života, ponosa… Godi, ali nekako čudno godi… Koliko dugo biti sam toliko gubiti život pod nogama, trčati na rukama, kušati jabuke iz Edena, živjeti Adamov grijeh. Prava samoća je šuma samoća oko tvog…

Nastavi čitanje →

Pitam se, osjećam, doživljavam, pronalazim…

Ostavljam za sobom sitne trunke radosti kao da me mjesto sprži. Osjećam kako starim, kako starim tako viorim nad istrgnutom maštom. Vidim da me starost neće zatupiti te da će razum nadvladati i održati unutrašnje nemire mladog dječaka. Mladost mi održava ludost dok starost sačekuje zrelu i zdravu psihološku radost koja namjerava doći. Mislim da…

Nastavi čitanje →

Voda

Strah i sreća u meni se znaju, ponekad tako dugo traju. Razmazani prsti po staklu se znaju i uvijek dako dugo traju. Misaona riječ stoji na jeziku a slova se gutaju, jedno, po  jedno… Srebrena rdja izjeda lagano tugu. Voda nosi dijelove mene Kosti odišu smrću vječnom. Voda nosi nas…

Nastavi čitanje →